Moskar Zabava

DIJETE GRADA, INDUSTRIJSKI ALPINIST

VLAHO MUSTAHINIĆ Dubrovački Spider-Man osvojio je i zvonik i Himalaju

DIJETE GRADA, INDUSTRIJSKI ALPINIST

S 20 godina pošao je u Kinu na tri mjeseca kako bi sa šaolinskim svećenicima trenirao kung fu. Još kao dijete želio je savladati tu borilačku vještinu jer je u to vrijeme 'in' bio Karate kid. Dječački san postao je stvarnost u Kampu za strance gdje je 96 dana jedući samo rižu, povrće, sojino mlijeko i jaja odrađivao četiri treninga dnevno. Vikendom bi odmarao, ali od bolova. Boravio je u omanjem gradiću Qufu (čitaj Ćufu) u provinciji Shandong. Taj 'gradić' s milijun stanovnika tako je malen za tamošnje prilike da u njemu nije bilo ni diska ni kafića.



Početak je to avanture života našeg sugrađanina Vlaha Mustahinića, onog plavokosog mladića koji je uz kolegu Gordana Daldona viseći na konopima sa zvonika podigao zastavu Libertas uz himnu Slobodi na otvorenju 70. Igara.

Ovo dijete Grada inače je obučeni industrijski alpinist, prošao je obuku i za avanturističkog vodiča. Nemirnog je duha pa ne čudi stoga što je obišao mnoge egzotične kutke svijeta, ali ne turistički već da kroz rad osjeti bilo svakog mjesta u koje je zašao.

Nakon kung fua i poduke tajlandskog boksa na Tajlandu, put u Južnu Ameriku promijenio mu je, kaže pogled na život. Nakon Kube, u Kolumbiji je učio španjolski, što mu je kroz dva mjeseca pošlo za rukom. Vlahova avanturistička šetnja svijetom uvijek je sa svrhom jer ležati na plaži i ništa ne raditi dva dana njemu je 'u vrh glave'.



- Volim ostati u nekom mjestu, raditi tamo tako da dobijem filing svakodnevnog života. Možeš svugdje poći u hotel s četiri, pet zvjezdica pit' koktel i kupat' se u bazenu. Meni je to trošenje vremena i novaca – smatra Vlaho. Proputovao je on i Equador autobusom. Smatrao je 'više će vidjeti, a manje potrošiti'. Voziti se preko Anda autobusom, turbulentno je iskustvo.

- Nema ravnih dionica, gore nego naša magistrala. Otrov'o sam se hranom, pokraden sam u autobusu dok sam gorio u temperaturi. To mi je jedino loše iskustvo – prisjeća se Vlaho. Put ga vodi u Peru pa Argentinu. Buenos Aires je, tvrdi, građen kao 'copy paste' europskih gradova. Uslijedio je Urugvaj, Brazil pa preko Rima doma u Grad. No, malo se zadržao. Bio je i u Velikoj Britaniji na ušću Temze, čak tri mjeseca živio je na brodu i radio na popravku drugog broda. Nakon mjesec dana na Floridi, sljedeća postaja – Novi Zeland.
- Izazov me privlači, promjena se mora dogodit' svako nekoliko. Postao sam o tome ovisan. Doma sam bio šest mjeseci, odradio i skupio džeparac. Dobio sam radnu vizu za Novi Zeland, jednu od sto godišnjih za Hrvate. Preko interneta sam se prijavio na obuku za avanturističkog vodiča odnosno penjačkog instruktora. Trajala je tri mjeseca, i dobio sam ono što sam cijelo vrijeme tražio. Postavio sam nove temelje, naučio nove stvari, našao posao koji volim i mogu ga raditi svugdje.





Tri mjeseca proveo je u planinama Novog Zelanda, odradio niz zahtjevnih zadaća poput spašavanja na brzacima rijeke na 7 stupnjeva. Zavolio je prirodu i zaljubio se u penjanje.

- Nigdje ne možeš dosegnuti toliko duboko u sebe kao u prirodi, kad si u ozbiljnim situacijama. Kad prošetaš 20 kilometara po neravnom terenu s 20 kila na leđima, sebi napraviš vrući čaj, skuhaš rizi ili couscous i to te veseli više nego da ti neko da milijun dolara, vidiš što je poanta svega. U trčanju za novcem prođe ti život, a život nije generalna proba – poručuje 29-godišnji sugrađanin. Dobio je novozelanski certifikat za penjačkog instruktora, te internacionalni certifikat IRATE jer prošao je obuku i za industrijski alpinizam - penjanje po zgradama, vjetrenjačama, dalekovodima, svemu što je vezano za urbanu infrastrukturu. Nešto poput spidermana. Najveća novozelandska zgrada s koje je visio bila je 90 metara.

Ali Vlahu je ionako isto bilo 10 ili 90 metara, svaki dan od osam do 10 radnih sati, od čega bi šest visio na konopima s nekog objekta. No, kaže, penjanje i industrijski alpinizam je on. Iako, odrađivao je ovaj Dubrovčanin avanturističkog duha i druge poslove.
- U hostelu za smještaj, u jednom velikom hangaru pakovao sam hranu, 200 Maora i ja. To je bilo zanimljivo. Radio sam na jednom otoku na održavanju, popravljali smo puteve za trekking, čistili, prali otok. Radio sam i za gradsko vijeće, tamo te paze i ništa ti ne fali – nabraja nam.



Visiti sa zgrada nije bilo dovoljno pa je Vlaho krenuo put Himalaje na 21-dnevnu ekspediciju.

- Učinili smo trekking oko planine Anapurna i u 12 dana prešli 160 kilometara. Bio sam gore na pet i pol tisuća metara i pitao se 'dobro mi je na Novom Zelandu, ništa mi ne fali ali 'what's the point''. Vrativši se s Himalaje, a već sam se odmakao od materijalnog jer 'pravo bogatstvo života je iskustvo a ne šuša', odlučio se za jugoistočnu Aziju. Ruksak s tri promjene, oprema za penjanje i hammock (viseća vreća za spavanje), četkica za zube i dobra volja, ono je što je ponio na Tajland.

- Odlučio sam što više spavat' na otvorenom i pokušat' sa 10 dolara dnevno odradit sve što mi treba. Najprije sam volontirao na sjeveroistoku Tajlanda na samoodržavajućoj farmi i to je bilo zanimljivo iskustvo.


Na jugu Tajlanda u provinciji Krabi na plažama Tonsai i Railay najbolje su lokacije za penjanje na stijeni. Nema sumnje, Vlaho ij je sve osvojio. Iako je industrijski alpinizam i penjanje opasno zanimanje za njega nije ništa opasnije od nogometa 'netko ti ukliže i slomiješ nogu'.



Što mu je na njegovim avanturističkim putovanjima bilo najopasnije:

- Možda vratit se doma – kroz osmijeh će Vlaho.

Nemirnog duha koji ga jednostavno potiče na daljnje avanture Vlaho će u rujnu u Sloveniju na obuku za planinarenje, jer 'to još nije odradio'. Iako nije lako prihvatiti Indiana Jones način života, kaže, ima podršku svoje obitelji.

- Mislim da je u svemu bitno postavit dobre temelje i naučit osnove koje poslije nadograđuješ. Sad kreće projekt alpinizam. Zatim idem u Kanadu, malo radit da vidim što tamo ima. Nemam dugoročnih planova, živim par mjeseci unaprijed. Ne ganjam ciljeve, samo pokušavam biti bolji nego jučer, pičim dok se može. Isto sam srećković, doma su mi svi zdravi, nitko ne ovisi o meni, slobodan sam, nemam ženu, djecu, kredite, a imam volje. Ovo je sad ili nikad.


 

Skok s Bezimenog
Oni koji poznaju Vlaha Mustahinića znaju da je uvijek bio nestašnog duha. Prisjetivši se kupanja na Buži, priča nam ovo dijete Grada kako je još tada 'pravio kazine, pentr'o se i skako'. S Bezimenog (lokalni naziv za stijenu na gornjoj Buži) podno zidina, visokog 21 metar, skakako je bez problema.
- Kad bi stranci nas djecu vidili kako skačemo s Bezimenog pomislili bi 'ako mogu djeca možemo i mi'. Pa bi se polomili onda bi ih izvlačili iz mora – prisjeća se Vlaho. Čudi li onda što se u mladenačkim godinama otisnuo u avanturu života?
Što je onda komarac?
Dok je tri mjeseca proveo u šumi medvjeda nije vidio ali ulični psi, u Aziji ih ima more, e to baš nije ugodan prizor, kaže Vlaho Mustahinić.
- Kad dođe njih deset nije svejedno. Iako nisu me ni jednom napali. Nisam susreo ni jednu zmiju. Sretnem tipa,u ranama cijelog, pitam ga što je a on spav'o na plaži i naletio na kobru, pobjeg'o i naintr'o na seke pa se cijeli polomio. Imo sam bliski susret s insektima, ubodima po cijelom tijelu. Ne znam što je ali bilo je 300 uboda. U tri minute izbode te 300 nečega. I onda dođeš tu i upekne te komarac, pa što je to?
Neki drugi grad
Vidi li avanturistički duh sebe u Gradu?
- Zasad teško. Pogotovo zato što ovo nije Grad u kojem sam odrast'o, ovo je neki drugi Dubrovnik koji ide u drugom smjeru. Dovoljno je osvrnut se oko sebe. Mala je ovo površina za tu masu ljudi. Ako nastavimo ovim smjerom, za 15 godina ćemo izgubit' dosta toga. Najprije prirodu a imamo jednu od zdravijih u svijetu. Bio sam svugdje nisam nigdje vidio nešto što može pobiti ovaj ambijent – kaže sugrađanin.
Himalaja
- Na Himalaji vidiš koliko si mali, nebitan. To je toliko veliko, moćno, jedinstveno da se u kadar ne može uhvatiti. Na pet i pol tisuća metara zrak je 50 posto rjeđi. Kad ideš uzbrdo, jedan dah je jedan korak. Nije šala ići na te velike nadmorske visine. Ali svako moje putovanje je podizanje ekstrema za još jedan level – kaže Vlaho Mustahinić.

 

Naslovnica Zabava

Najčitanije

Kleknuo je na Srđu i zaprosio je

Kleknuo je na Srđu i zaprosio je
Na društevnim mrežama traži se  dvoje zaljubljenih da preuzmu fotografiju romantičnog trenutka prosidbe na Srđu....
Kleknuo je na Srđu i zaprosio je

Najnovije

PLOČE SU BILE JEDINI HRVATSKI GRAD BEZ CRKVE, A ONDA JE DON PETAR MIKIĆ ODRŽAO SVOJ PROROČKI GOVOR Ovdje su mnogi prezirali vjeru, misu smo služili među miševima i zmijama, a danas ispred crkve imamo i Tuđmanov kip!

PLOČE SU BILE JEDINI HRVATSKI GRAD BEZ CRKVE, A ONDA JE DON PETAR MIKIĆ ODRŽAO SVOJ PROROČKI GOVOR Ovdje su mnogi prezirali vjeru, misu smo služili među miševima i zmijama, a danas ispred crkve imamo i Tuđmanov kip!
"Ja hoću da mi se ovdje sagradi velika crkva! Kakva dolikuje Bogu i hrvatskom narodu! Zato ja, majko Marijo, kao...
PLOČE SU BILE JEDINI HRVATSKI GRAD BEZ CRKVE, A ONDA JE DON PETAR MIKIĆ ODRŽAO SVOJ PROROČKI GOVOR Ovdje su mnogi prezirali vjeru, misu smo služili među miševima i zmijama, a danas ispred crkve imamo i Tuđmanov kip!