Vijesti Mišljenja

Mark Thomas

Recikliranje i ekološko prigovaranje

ENGLEZ U DUBROVNIKU
Sjećam se kada sam kao desetogodišnjak, otprilike tako, tih godina, u školi gledao film od kojeg i dan danas imam noćne more. Razmišljajući danas o tom, čini se da je taj film možda bio malo previše za djecu, međutim, poruka koju je prenio, ostala je u meni duboko “zapisana”.

Radilo se o kratkom propagandnom filmu koji je govorio o (ne)bacanju smeća. U to je vrijeme to bila jedina ekološka poruka. U filmu je prikazan dječak koji je svakodnevno bacao smeće na pod umjesto u kantu. Zatim je prikazana situacija što bi se dogodilo kada bi svaki dječak učinio tu istu stvar: utopili bismo se u moru smeća.

Naravno da je u filmu prikazano kako se dječak davi pod težinom smeća nastalog od silnih omota čokolade i gambela Coca-Cole. Rekao sam vam da je vjerno prikazano. Čak su pokazali i dječakov sprovod.

Ali je upalilo! Od mladih dana bio sam svjestan opasnosti zagađivanja planeta. Četrdeset godina kasnije i stvari su se stubokom promijenile! Umjesto da mi odrasli učimo djecu o važnosti očuvanja okoliša, oni uče nas. Svijest o klimatskim promjenama mijenja se brzinom svjetlosti.

Odrastao sam u doba kada još nije bilo recikliranja. U doba kada je bilo štos imati solarne ploče jer si tako imao besplatnu struju, nitko nije spominjao spašavanje planeta od fosilnih goriva. Međutim, mi smo sa svakim napretkom zapravo napravili korak unatrag što se očuvanja okoliša tiče.

Sjećam se da smo u “moje doba” pića pili iz staklenih boca, kada bismo bocu vratili u butigu dobili smo popust od 1 penija na sljedeće piće. Mlijeko smo kupovali od mljekara, ne znam je li i ovdje bilo tako. Uglavnom, mljekar nam je svako jutro dostavljao boce (staklene, naravno) ispred vrata od kuće. Uvečer bismo na pragu ostavili prazne, a ujutro bi pokupili pune boce mlijeka.


A kao šlag na tortu tog ekološkog “kolača” mljekarić je vozio električni autić. A danas idemo u butigu s autom, zagađujemo okoliš, pa onda još kupimo mlijeko u plastičnim bocama. Onda opet te prazne plastične boce vozimo (još malo zagađivanja) na odlagalište, i onda po sve to dolazi kamion kako bi sve odvezao dalje….


Nekad smo kafu miješali s “pravim” žličicama, pili je iz staklenih kikara bez plastičnog poklopca; moj otac cijeli se život brijao s pravim žiletom, a ne jednokratnim, a moja je dječja guza bila zamotana u platnenu pelenu, umjesto one s logom Pampersa. Naravno, moram naglasiti da ništa od tog nismo radili zbog ekologije. Radili smo to jer jednostavno nije bilo izbora. A ispalo je da smo u to vrijeme bili vrlo ekološki osviješteni.

Četdeset godina kasnije, od trenutka kada sam pogledao “hororac” o zagađenju, pa do današnjih dana, cijelo društvo je postalo “jednokratno”. Zamisao je bila da se promijeni svijet, da stvari budu lakše. Međutim, promjene nisu donijele ono što smo očekivali.


Moje prvo iskustvo u vezi s klimatskim promjenama i zagađenjem došlo je s pojmom kiselih kiša. Bio je to zastrašujući naslov u novinama, da, da, “onih” smo dana čitali novine. Zamišljali smo scenu kako kisele kiše prave rupe na našim ombrelama. U vrlo kratkom vremenu prevalili smo put od mljekarića sa staklenim bocama koji dolazi na vrata od kuće u autiću na struju do planina od plastike i otpada. “Rodilo” se jednokratno društvo.


Prošla su vremena u kojima smo popravljali djelove auta, automehaničari su preko noći postali trgovci automobilima jer jednostavnije je zamijeniti cijeli auto umjesto jednog njegovog dijela. Tv serviseri preko noći su ostali bez posla kada smo iz kuće izbacili stare televizore. Umjesto popravka bijele tehnike, odlučujemo se na kupnju novih kućanskih aparata.

Sve ovo skupa fino “podmazuje” kapitalizam, međutim, jednako tako uništava okoliš i vodi nas putem propasti. Pokušajte samo danas u Dubrovniku pronaći meštra koji zna nešto popraviti, koji ima znanje i logično razmišljanje da pronađe i ukloni grešku; nađete li ga, kao da ste našli čarobnjaka iz Oza!


Kako smo samo bili u krivu! Kako smo bili naivni! Poput ribe pojurili smo za mamcem boljeg i lakšeg života, a našli se zakačeni za udicu! I sad nas djeca trebaju upozoravati na stvari koje smo krivo napravili. I zato se moramo mijenjati. “Neki ljudi ne vole promjene, međutim, s promjenama se moramo suočiti ukoliko nam je alternativa KATASTROFA!”, rekao je Elon Musk.

 
Naslovnica Mišljenja

Najčitanije